 | SDA Hrvatske |
|
|
 |
|
Na tiskovnoj konferenciji SDA Hrvatske održane u Karlovcu 05.10.2007. godine gospodin
Sami Ališan obratio se prisutnima sljedećim govorom.
|
|
|
|
|
|
Ja sam Sami Ališan, star sam pedeset i sedam godina, Rom sam po rođenju, musliman-vjernik
po vjeroispovijesti, Rom po nacionalnosti, Zagrepčanin iz Trnja po odgoju i obrazovanju,
kajkavac po govoru, premda dobro govorim i hrvatski književni jezik ali i romski.
Otac sam dvoje odrasle djece i dvostruki djed. Radim od 1969. godine i vlasnik sam
trgovine novina i duhana u Vlaškoj ulici. Uredno izvršavam svoje građanske obveze
prema državi, redovito plaćajući poreze i doprinose.
Ponosan sam na svoje roditelje koji su me školovali u duhu sredine u kojoj živim,
što sam i sam omogućio svojoj djeci. Unučad mi se redovito školuje, pa se nadam
da će završiti fakultete i uključiti se, kao ravnopravni građani u državni i kulturni
sustav svoje domovine Hrvatske. Na njima će biti odluka hoće li se asimilirati s
hrvatskim narodom ili će zadržati najljepše i najplemenitije tradicije naroda kojemu
genetski pripadaju.
Živeći na taj način moja obitelj i ja u potpunosti smo prihvaćeni u sredinama u
kojima časno, naporno i pošteno živimo i radimo. Štoviše, uz svoje romske, stekli
smo mnogo istinskih prijatelja iz raznih intelektualnih i socijalnih struktura zagrepčana
i Hrvata.
Ja se, ali isto tako i moji potomci, ne smatram zagrebačkim Romom nego zagrepčaninom
Romom.
U kratkom životopisu kojeg sam iznio sadržano je, ali i životno realizirano sve
ono što tvorno zastupam, pa ću i nadalje zastupati. Sažeto u jednoj rečenici to
je RAVNOPRAVNO UKLJUČIVANJE ROMA U DUH, RAD I SUSTAV HRVATSKE I EUROPE. Jednostavno
je to napisati, no da bi se na tom planu napravio imalo bitniji pomak potrebno je
sinkrono realizirati nekoliko pretpostavki koje su jednako ovisne o volji države
da i na Rome primjeni sve svoje zakone, ali i želji Roma da se u sustav Države u
kojoj su zasnovali svoje domove uključe.
Primjena zakona Hrvatske odnosi se prvenstveno na obvezno, danas već srednje školovanje.
Država i njezini organi prema tome moraju inzistirati da se svoj romskoj djeci omogući
redovito školovanje – ukoliko ono nije tek deklarativno obvezno.
Hrvatska država mora pokazati želju i volju stvoriti realne uvjete i pretpostavke
da se Romi: - sustavno školuju - da dosljedno tome u potpunosti savladaju hrvatski
jezik (što dakako ne isključuje njihovo pravo da govore, pišu i stvaraju na svome
materinjem) - da im se omoguće ravnopravni uvjeti za zapošljavanje - da se stvore
realni temelji koji bi romskoj nacionalnoj manjini omogućili normalne uvjete za
život i stanovanje, primjeren barem najnižim europskim standardima.
Romi pak moraju prihvatiti zakone i zakonodavstvo zemlje u kojoj žive pri čemu je
bitan uvjet ŽELJA Roma da prihvate hrvatske i europske standarde, da učine emotivni
i intelektualni pomak, školuju svoje potomke u duhu najplemenitijih i najvrednijih
tradicija romskog naroda ali u suglasju s kulturalnim, intelektualnim i tehnološkim
napretkom Hrvatske, Europe i cijeloga civiliziranog svijeta.
To je, dakako težak i naporan put, ali istodobno i jedini put kojim Romi moraju
krenuti. Sve to ne osporava pravo Romima da zadrže sve tekovine svoje tradicije
po kojoj se, raseljeni po cijeloj Europi i svijetu, kao nacionalna manjina u pozitivnom
smislu razlikuju od naroda u čijim su zemljama osnivali svoje domove i obitelji.
|
|
|
|